Prvi je dojam, što je i očekivano u kolektivnim predstavljanjima, posebice zato što umjetnik, da bi ostvario svoju  osobnost, mora iznaći sebi najprimjereniji jezik, raznolikost, i to u svemu – u tematici, tehnici, formatu, kolorativnosti.  Slika, skulptura, instalacija, kolaž…  tempera, ulje na platnu, mozaik… apstrakcija, figuracija… tako bi se otprilike mogao sumirati predstavljeni sadržaj. Izložba nema zajedničku  poveznu ideju nego pokazuje moguće načine postojanja umjetnosti u našem vremenu. Tako realizirana, može izazvati pozornost ljubitelja umjetnosti tradicionalno usmjerenih i koji uživaju u prepoznavanju dodira umjetnosti i stvarnosti (npr. Davor Žilić izlaže vrlo realistične i profinjene morske pejzaže u tehnici ulja na platnu), ali i oni za koje je umjetnost traganje za novim.

Na tragu ovog drugog shvaćanja umjetnosti većina je predstavljenih autora, a od njih izdvajamo Čakovčanku Kristinu Horvat Blažinović i njen ciklus Mekanih, skočnih i mobilnih okvira. Gledatelj stoji pred objektom i razmišlja – što je, zapravo, slika? Njen je rad uokvirena praznina, naglasak je na inače sporednom – na okviru, koji je, u odnosu s drugim okvirima, zaista poseban i zanimljiv objekt koji, naročitim oblikovanjem (prelomljenošću rubova, ornamentiran motivima ptica) postaje predmet pažnje promatrača i nositelj neke priče koja može nastati u takvom dijalogu.

Slično na promatrača djeluje i struktura Lj koju je postavio Ljubomir Levačić. Sastavljena od pomno geometrijski razmještenih drvenih valjaka oslikanih akrilom i (naznakom strana svijeta E, W) dovedenih u vezu s temeljnim prostornim odnosima. Budući da struktura nalikuje na kozmičke konstelacije, može se tumačiti kao prikaz životnih sila i mogućnosti koje nas mogu odvesti na bilo koju prostornu točku.

Vrlo su zanimljive i skulpture Antonije Balić Šimrak. Izrađene su od različitih vrsta platna, vrlo grubo naznačujući ljudske oblike. Nekoliko njih u nizu, razlikovanih bojama (crno, bijelo, krparen ili motivima prošaran  materijal) i postavljenih u niz (jedne iza drugih i jedne suočene s drugima) pričaju priču o ljudima i njihovoj komunikaciji.  

Instalacija (ili skulptura) Linije u plavom Marijane Županić Benić, fino tkanje od žice,  osvaja lepršavošću, prozračnošću i osjećajem bestežinskog postojanja u prostoru…

Ukratko, svaki je umjetnik pokazao nešto zaista svoje i nezamjenljivo, a u tome, u neponovljivosti i originalnosti, jedna je od glavnih posebnosti umjetnosti kao oblika izražavanja. Izložba nas je raznovrsnošću umjetničkog izraza, zanimljivošću i osebujnošću jako privukla.

Rea Preksavec,2.c Graditeljske škole Čakovec