Ponuđena je tema bila 'Do(m)živi poeziju', a imala je za cilj potaknuti učenike na osobna razmišljanja o usponima i padovima, izazovima i preprekama, ali i nepovratnim i neprocjenjivim trenucima i iskustvima koja su obilježila razdoblje njihova školovanja i boravka u drugome gradu.

Pristiglim radovima učenici su dotaknuli svoju svakodnevicu od odlaska iz obiteljskoga okruženja, nesigurnosti i očekivanja u nepoznatom i novom, različitih odnosa s drugima i drugačijima do iščitavanja ponuđene teme u najširem smislu – Doživi poeziju – u tekstovima koji su ponudili otklon od konkretnosti te se prije svega doticali unutarnjega doživljaja sebe i svijeta u kojemu žive.

Među tri najuspješnija rada (druga po redu je navedena) ocijenjena je pjesma Koraci moji, učenice Katice Šafar, iz Učeničkog doma Graditeljske škole Čakovec, a kojoj je mentor odgajatelj Aleksej Milinović, prof. Podsjećamo da je ova učenica napisala i igrokaz za 11 glumaca pod naslovom Ljubav je lijepa, ali komplicirana koji je uspješno izveden u učeničkome domu za Valentinovo (i ona je u njemu igrala). Članak o tome je među inima objavljen i u austrijskom Panonskom ljetopisu 2017.

U ocjeni voditeljice Odjela za srednje školstvo – više savjetnice za hrvatski jezik u Agenciji za odgoj i obrazovanje Mirele Barbaroše-Šikić, prof. između ostalog stoji …'Koraci moji' tekst je u kojemu se izmjenjuju 'osobni koraci', atmosfera novoga svijeta i osjećaji koje uočene domske slike potiču, polako i tiho šuljajući se poput zvuka olovke kroz ključanicu. S jedne strane snažna i jasna slika sebe u kojoj se u kretanju vremenom izdvajaju konkretne slike okvira u kojem se pjesničko ja našlo, postojalo i iz kojega polako izlazi. Pridružujemo se čestitkama na ovom velikom uspjehu!                    

                                                                            Pripremio: Aleksej Milinović, prof.

KORACI MOJI

Ulazim, tiho se probijam kroz

njihove pospane korake, ulazim

u njihov, samo njihov svijet.

Gledam, svako lice svoju čarobnu

priču ima, gledam taj čvrsti lanac

tražeći mu kraj, kraja nema.

Slušam, tišina se skriva u uskom

hodniku, slušam zvuk olovke koji se

lagano šulja kroz ključanicu, šuljam se i ja.

Osjećam, sreća pomiješana s kreativom

krasi te stare zidove, osjećam svaki njihov

zajednički ispunjen trenutak, baš svaki.

Izlazim, koraci moji nestaju s tihim

povjetarcem, izlazim iz te kule zajedništva

različitih ljudi, domskog zajedništva.

Katica Šafar, 4. b, GŠČ