Istraživanje je provedeno u obliku dviju anketa, jedne za učenike, a druge za nastavnike i stručne suradnike. Anketi se odazvala trećina od ukupnog broja učenika, što je dovoljno reprezentativan uzorak da dobijemo sliku o njihovim čitateljskim navikama. Pitanja su bila različitog tipa, od onih s ponuđenim odgovorima pa do onih u kojima se od ispitanika zahtijevalo da sami napišu odgovor.

   Istraživanje smo prigodno provodili u Mjesecu hrvatske knjige, a zanimalo nas je koliko knjiga godišnje čitaju, koliko tjedno vremena provode čitajući, što vole čitati, kada, gdje i kako čitaju, kako nabavljaju građu, po čijoj preporuci biraju građu za čitanje, koja im je zadnja pročitana knjiga, koja im je najdraža knjiga, koji im je nadraži citat, koji autor im je omiljen, koji žanr im je omiljen, koliko se čita u njihovoj obitelji, tko ih potiče na čitanje, zašto neku knjigu ne pročitaju do kraja, koliko obitelj utječe na čitanje i postoji li navika kupovanja literature u obitelji te kada obilježavamo Mjesec hrvatske knjige i koliko je i zašto čitanje važno.

   Rezultati istraživanja pokazali su da većina ispitanika čita do pet knjiga godišnje, da uglavnom čitaju sat do dva tjedno, žanrovski im je najzanimljivija kriminalistička građa, najviše vole čitati stripove, građu uglavnom kupuju ili je posuđuju u narodnim knjižnicama, biraju je većinom po preporuci prijatelja ili medija, najviše vole čitati navečer u svojoj sobi i na čitanje ih uglavnom nitko ne potiče, odnosno sami se odlučuju za to. Ono što nas je najviše zanimalo je to smatraju li čitanje važnim i na njega je velika većina odgovorila potvrdno, a kao razloge navode da čitanje pridonosi boljoj memoriji, proširenju vokabulara, poboljšanju komunikacijskih vještina…

   Pozitivno su nas iznenadili raznolikošću naslova koje su naveli kao omiljene, a svakako je pohvalno da to nisu naslovi koji su na popisu lektire, već je uglavnom riječ o građi za slobodno čitanje. Veliku kreativnost pokazali su i u navođenju omiljenih citata i obrazlaganju zašto im je upravo taj citat nazanimljiviji i najdraži. S druge strane rastužuje činjenica da je većina ispitanika navela kako se u njihovoj obitelji rijetko čita.

    Anketa koju su ispunjavali nastavnici i stručni suradnici djelomično se poklapala s učeničkom, a razlikovala se u pitanjima vezanim uz poticanje čitanja, interesima za čitanje, načinima na koji bi željeli obilježiti ili su već obilježili Godinu čitanja, kao i pitanjima čitaju li dovoljno, odnosno koji su razlozi za nedovoljnu konzumaciju knjige. Rezultati su bili očekivani, nastavnici su pokazali da dosta vremena tjedno provode uz knjigu i s knjigom, iako ih je većina istaknula kako zbog profesionalnih obveza ne mogu čitati u onolikoj mjeri u kojoj bi to htjeli.

    Kao i učenici, većina njih voli čitati u vlastitom domu, knjige uglavnom kupuju, biraju ih po preporuci prijatelja te su također naveli velik broj različitih naslova, kao i autora koje čitaju. Naveli su kako najviše uživaju u čitanju beletristike, ali da u istoj mjeri čitaju i stručnu literaturu. Nastavnici također smatraju da je čitanje jedan od osnovnih preduvjeta za razvoj intelektualno i komunikacijsko superiornih individua. U obilježavanje Godine čitanja uključit će se ovisno o aktivnostima koje će se provoditi.

   Rezultati istraživanja prikazani su u holu Škole, tako da ih svi zainteresirani mogu proučiti, a po potrebi će se prezentirati i na drugim mjestima. Iako bi rezultati, poglavito u učenika, mogli biti i bolji, ne možemo i ne smijemo biti nezadovoljni. Na nama je da i dalje razvijamo i potičemo u mladih ljubav prema knjizi i čitanju. Svaki je novi čitatelj pobjeda društva u cjelini!

Fotografije