| 2010-09-27 11:14:00 Ivan Aralica - obilježavanje 80. obljetnice rođenja - mjesec rujan Ivan Aralica (Puljani na planini Promini u Zagori, 10. rujna 1930.) je bez sumnje jedan od dominantnih hrvatskih narativnih prozaika druge polovice 20. stoljeća. Nakon školovanja na Učiteljskoj školi (Preparandija) u Kninu 1953.godine, učiteljevao je u selima Dalmatinske zagore. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru 1961. godine te radio kao upravitelj, ravnatelj i od 1971. godine kao profesor srednjih škola u Zadru. Politički je angažiran potkraj 1960-ih i početkom 1970-ih godina u ostvarenju hrvatskog proljeća(što je praćeno političkim progonimima i socijalnom stigmatizacijom).Početkom 1990-ih uključuje se u politiku kao član Hrvatske demokratske zajednice. Godine 1993. postaje zastupnik te potpredsjednik Županijskog doma Sabora, što ostaje sve do njegova raspuštanja 2000. Član Zakladne uprave Zaklade hrvatskog državnog zavjeta (1999.-2002.). Redovni je član HAZU-a. Član je Društva hrvatskih književnika. Aralicu se često uspoređuje s Andrićem i Selimovićem zbog povijesne i "orijentalne" tematike. No, to su pisci koji po stilu i habitusu te kvaliteti i zastupljenosti u svjetskoj literaturi (Andrić je dobitnik Nobelove nagrade) s Aralicom imaju malo sličnosti, iako je autor o njima često govorio s dužnim štovanjem. Kao tradicionalni realistični pripovjedači, oni se razlikuju od Aralice već time što je on modernistički romanopisac. Nerijetka je zabluda svrstavanje Aralice (valjda zbog povijesne tematike većine romana-kao da Garcia Marquez nije napisao povijesni roman o Bolivaru, a Yourcenarova o renesansi i antici) u "tradicionalne pripovjedače". No, on je modernist najsličniji Josephu Conradu po meditativnoj gustoći teksta i narativnoj bujnosti (sam je Aralica među svojim uzorima naveo Hamsuna, Singera i Manna - no to nije vidljivo iz njegovih tekstova). Koliko je sličan Conradu po gnomskoj strukturiranosti teksta, moralističkoj usmjerbi i pripovjednim prepletima - isto se tako razlikuje po središnjoj životnoj viziji; a ta nije ona ironijske maske iza koje se krije tragični nihilizam, već je vitalistički eros koji natkriljuje kršćanska nada i vjera u dostojanstvo čovjeka i naroda. Djela: "Svemu ima svoje vrijeme”, 1967. “Filip”, 1970. "Konjanik", 1971. “Psi u trgovištu”, 1979. “Put bez sna”, 1982. “Duše robova”, 1984. “Graditelj svratišta”, 1986. “Okvir za mržnju”, 1987. “Asmodejev šal”, 1988. “Tajna sarmatskog orla”, 1989. “Knjiga gorkog prijekora”, 1994. "Zadah ocvalog imperija”,1991. “Što sam rekao o Bosni”, 1995. “Četverored”, 1997. “Ambra”, 2000. "Fukara", 2002. "Svetinka", 2003. "Puž", 2004. "Sunce", 2006. "Runolist", 2008.Filmovi snimljeni prema Araličinim djelima: Život sa stricem 1988. režija Krsto Papić (predložak Okvir za mržnju) Četverored 1999. režija Jakov Serdar (istoimeni predložak) Konjanik 2003. režija Branko Ivanda (scenarist) |
| Graditeljska škola Čakovec |