Tolerancija dolazi od grčke riječi tolerare znači pondositi, trpjeti i uvažavati tuđe mišljenje i uvjerenje. Očito je da snošljiv odnos prema drugom živom biću pogoduje preživljavanju obje jedinke, pa je stoga vjerojatno da ljudska vrsta ima ugrađenu dispoziciju ili sklonost za snošljivo i nesnošljivo ponašanje. To, dakako, znači da oba oblika ponašanja može podjednako lako i brzo naučiti i usvojiti, pa su stoga odgajatelji djece, na prvom mjestu njihovi roditelji, i odgovorni za stupanj tolerancije ili netolerancije koji pokazuju njihova djeca. Odgoj za nenasilje i toleranciju treba početi od prvog dana života svakog živog bića. Tolerancija različitosti u obitelji, koju djeca na prvom mjestu uče opažanjem ponašanja vlastitih roditelja, uključiti će postupno i ljude, stvari i ideje i izvan obitelji. U obitelji se ne bi smjeli isticati i ne poticati stereotipi te predrasude prema svemu što se razlikuje od obiteljskih vjerovanja, stavova i vrijednosti.

Tolerancija nije konačni cilj odgoja za nenasilje, već sredstvo u izgradnji nenasilnog društva koje ne odobrava i ne dozvoljava nasilje i prisilu. Tolerancija prema drugim ljudima, vjerovanjima, idejama ili načinima života, uz uvjerenje da ono što mi mislimo, vjerujemo ili cijenimo nije nužno bolje od onog što misle, vjeruju ili cijene drugi ljudi, temeljni je uvjet za razvoj društva čiji će članovi dijeliti odgovornost za uvažavanje različitosti drugih ljudi, pa se stoga i zalagati za snošljivost prema njima, a time i za bolju kvalitetu življenja svih nas.

I u školskoj knjižnici obilježili smo Međunarodni dan tolerancije izradom panoa, dok se na video zidu u holu škole prikazivao dokumentarni film „Dragocjen si u mojim očima“, koji je školske godine 2008./2009. pozvan na državnu smotru LiDRano u kategoriji filmsko i video stvaralaštvo.