Uvjereni da se jezičnim različitostima njeguje i potiče multikulturalnost, jezik se danas smatra ključnim elementom u bogatstvu kulturnog nasljeđa Starog kontinenta. Iz tog se razloga, diljem Europe organiziraju različite aktivnosti poput jezičnih učionica, konferencija i medijskih programa koji se odvijaju tijekom duljeg razdoblja. U podizanju razine javne svijesti o učenju jezika sudjeluju veleposlanstva zemalja sudionica i institucije koje predstavljaju svoje informativne sadržaje i organiziraju kratke jezične prezentacije za posjetitelje. EU ima 23 službena jezika i mnogobrojne druge regionalne i manjinske jezike i dijalekte. Europske institucije godišnje izdvajaju gotovo milijardu eura za prevođenje. Po ispitivanju Eurobarometra iz 2006. godine 56 posto građana EU-a može razgovarati na jednom stranom jeziku, a 28 posto služi se dvama stranim jezicima. Zanimljivo je napomenuti da četrdeset i četiri posto Europljana ne govori nijedan strani jezik. Prednosti poznavanja nekog drugog jezika osim materinskog lako je uočiti. Jezici proširuju um, otvaraju nove horizonte a povećavaju i izglede za zapošljavanje.

Jedan pogled u rječnik dovoljan je da zaključimo kako je leksem jezik višeznačan. Jezik razlikuje čovjeka od svih ostalih živih bića. Proučavanjem jezika u svim njegovim pojavnim oblicima bavi se posebna znanost – jezikoslovlje ili lingvistika, razgranata na: povijest jezika, dijalektologiju, etimologiju, gramatiku, leksikologiju, semantiku i stilistiku. Jezikom se bavi i filologija – znanost koja pomoću jezika proučava kulturno-civilizacijske značajke nekoga društva. Valja naglasiti da je lingvistici jezik objekt istraživanja, a filologiji je sredstvo istraživanja.