Dominantna osoba na hrvatskoj književnoj pozornici u drugoj polovici 19. stoljeća. Najutjecajniji je i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, i istinski tvorac moderne hrvatske književnosti – dovoljno je reći da je prvi pravi hrvatski romanopisac, autor opsežnoga korpusa romana, inovator proze i tvorac razvijenoga urbanoga jezičnoga standarda. Njegov roman „Zlatarovo zlato“ drži se prvim modernim hrv. povijesnim romanom. Kao urednik časopisa Vienac uveo je mnoge realiste u književnost objavivši im radove. Smatra se tvorcem hrvatske čitateljske publike. Zbog njegove veličine i udjela kojeg je imao u hrvatskoj književnosti, razdoblje oko njegove smrti, između ilirizma i realizma,  naziva se Šenoino doba. August Šenoa umro je od posljedica upale pluća koju je zaradio dok je kao gradski senator skrbio za unesrećene u Velikom potresu 1880. godine.

Djela:

1865. Naša književnost

1866. Ljubica

1867. Zagrebulje

1869. Kameni svatovi

1871. Zlatarovo zlato, Kugina kuća

1873. Prijan Lovro

1875. Mladi gospodin

1876. Čuvaj se senjske ruke

1877. Seljačka buna

1878. Diogenes, Karanfil s pjesnikova groba

1879. Prosjak Luka, Vladimir

1881. Branka

1882. Kletva - posmrtno (dovršio Josip Eugen Tomić)

Citati:

„Ljudi su gori nego živine. Pas koga hraniš, čuva te, čovjek koga pomažeš ubija te.“

August Šenoa, Prosjak Luka

„Al čovjek snuje, a bog boguje.“

 August Šenoa, Prijan Lovro