2014-03-13 11:41:05 Antun Gustav Matoš – obilježavanje 100. obljetnice smrti Antun Gustav Matoš rođen je u 1873. u Tovarniku i jedan je od najznačajnijih hrvatskih pisaca. U književnost je ušao 1892. pripoviješću Moć savjesti, koja naznačuje početak perioda moderne. Ujedno je i središnja ličnost hrvatske moderne, a najveći dio svoj proze piše u izbjeglištvu u Parizu. Izdao je tri zbirke pripovijedaka: Iverje, 1899; Novo iverje, 1900; Umorne priče, 1909. godine. Čest motiv njegovih proznih ostvarenja je pejzaž i jedno od njegovih ponajboljih proznih ostvarenja jest lirski putopis Oko Lobora. Poeziju je počeo pisati dosta kasno i do kraja svog života napisao je oko 80-ak pjesama mahom ljubavnog karaktera („Samotna ljubav“, „Utjeha kose, "Djevojčici mjesto igračke"), ali pisao je i pejsažne ("Jesenje veče", "Notturno") te domoljubne pjesme („Stara pjesma", "1909.", "Iseljenik"). Matoš je autor brojnih kritika i polemika u kojima nije štedio ni svoje prijatelje. Iako je živio vrlo kratko (umire 1914. godine) u hrvatskoj književnosti ostavio je ogroman trag, odnosno bez njegove pojave ne bi bilo književnosti koju danas poznajemo.
Samotna ljubav
Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi, |
Graditeljska škola Čakovec |