preskoči na sadržaj

Graditeljska škola Čakovec

Login

GSC-Mobility2020



 Facebook GSC-Mobility2020

GSC galerija

"Umjetnost u gostima"

Radovi učenika

Radovi učenika

Energetska obnova

Oglasna ploča
Projekt CROSKILLS

THE MOBILITY BRIDGE III

Korisni linkovi
Graditeljska škola Č...
Korisni linkovi za s...
Dnevni tisak
Agencija za strukovn...
Agencija za odgoj i ...
Državna matura
Fakulteti i veleučil...
Portali
Časopisi

Facebook stranica_GŠČ



 Facebook GŠČ 

Državna matura
e-Dnevnik:prijave!



 
Posjetite...

Brojač posjeta
Ispis statistike od 28. 9. 2012.

Ovaj mjesec: 5292
Dokumenti knjižnice
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
341. OBLJETNICA POGIBIJE PETRA ZRINSKOG I FRANE KRSTE FRANKOPANA
Autor: Željka Korent Hozmec, 2. 5. 2012.

Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan  pogubljeni su 30. travnja 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu, čime je završila zrinsko-frankopanska urota.


ZRINSKO - FRANKOPANSKA UROTA

Zrinsko-frankopanska urota je pokušaj hrvatskog plemstva XVII stoljeća da se odupre nastojanjima bečkog dvora da Hrvatskoj nametne centralizam i apsolutizam kakvim se već upravljalo u Austrijskim nasljednim zemljama uključujući i Češku. Neuspjeh urote označio je kraj starih velikaških obitelji Zrinskih  i Frankopana.

Okolnosti koje su dovele do Urote

Godine 1664. carska vojska je strahovito razbila Turke kod sv. Godharda, ali tu pobjedu nije iskoristio Leopold I. nego je sklopio Vašvarski mir , s uvjetima kao da su Turci bili pobjednici. Hrvatska i Ugarska nisu priznale taj dogovor s lošim uvjetima da Turci mogu zadržati sve što su do početka rata osvojili, a kako im je Beč podlom politikom onemogućio da se zakonito izbore za svoja prava, nije bilo druge nego da se hrvatske i ugarske vođe udruže, te da ostvare svoja prava pobunom. Istodobno, sve su više jačale centralističke i germanizatorske težnje Habsburgovaca na štetu staleškog položaja hrvatskoga i mađarskog plemstva.

Prva Urota na čelu s Nikolom Zrinskim

Nezadovoljnike je predvodio ban Nikola Zrinski u Hrvatskoj, a palatin Ferenc Veselenji u Mađarskoj. Urotnici su morali tražiti pomoć izvan zemlje: u Francuskoj, Poljskoj, čak i u Turskoj. Ali unatoč obećanjima, tradicionalni austrijski protivnici nisu im pomogli. Kako je tada Luj XIV bio u sukobu s bečkim dvorom zbog europske politike, došlo je i do pregovora o suradnji od koje na kraju nije bilo ništa. Nakon nesretne pogibije Nikole Zrinskog u lovu 18. studenog 1664., njegovo mjesto preuzima njegov mlađi brat Petar.

Druga Urota na čelu s Petrom Zrinskim

Petar Zrinski je zajedno sa svojim šurjakom Fraom Krstom Frankopanom nastavio borbu za prava Hrvatske koju je započeo njegov brat Nikola, pa su se povezali s glavnim mađarskim vođama. Kad je 1666. godine umro Lippay a 1667. ugarski palatin Franjo Wesseleny, hrvatsko-ugarski savez će se potpuno raspasti zbog različitih ideja i načina vođenja urote. Uskoro je bečki dvor koji je provodio centralizam i apsolutizam, ne mareći za prava hrvatskog naroda i potpisane obveze Pactom Conventom iz godine 1102., sve saznao zahvaljujući izdaji iz urotničkih redova. Nevješto pripremana zavjera bila je otkrivena u vrijeme kad je Fran Krsto Frankopan počeo spremati oružani ustanak.

Slom Urote i propast urotnika

Car Leopold I.doveo je hrvatske velikaše godine 1670. u Beč pod izgovorom pomirenja, ali ih je odmah dao uhititi i zatočiti u jednoj od kula zloglasne tamnice u Bečkome Novom Mjestu. Optužba je bila tako vješto sročena da je osuda mogla glasiti jedino - smrt. Zrinski i Frankopan 18. travnja 1671. osuđeni su zbog uvrede kralja i izdaje zemlje na strašnu smrt odsijecanjem desne ruke i glave. Noć uoči pogubljenja, dvojica velikaša posljednji su se put sastala i oprostila. 30. travnja 1671. sva su gradska vrata u Bečkome Novom Mjestu bila zatvorena, a stratište je okružila naoružana vojska. Kao posebna milost osuđenicima je oproštena kazna odsijecanja ruku. Prije smaknuća dvojice velikaša, kao i njihove obitelji, lišeni su plemstva, a njihova imanja zaplijenila je država. Tako su nakon dugotrajne istrage bili osuđeni i pogubljeni Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan te F. Nadasdy i E. Tatenbach, na zgražanje čitave Europe. Odmah potom bečka je središnja vlast potpuno opljačkala i uništila dvije najslavnije obitelji u hrvatskoj povijesti. Tako je i neki mletački poslanik zapisao: "Ovo je kraj dviju najuglednijih obitelji živućeg svijeta. Osobito Zrinski bijaše cijenjen, jer 60 potkraljeva ili banova dade njegov rod u Hrvatskoj." Godine 1907. "Braća hrvatskog zmaja" su pronašli kosti Petra Zrinskog i Fran Krste Frankopana, a godine 1919. hrvatski rodoljubi su njihove ostatke prenijeli i sahranili u Zagrebačku katedralu. Na njihovom grobu uklesana je poznata izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana: "Navik on živi ki zgine pošteno".

Nakon urote

Posjedi Zrinskih i Frankopana, gotovo polovina hrvatskih područja koja su još bila u sastavu "ostataka ostataka nekoć moćnog hrvatskog kraljevstva" zajedno sa svim njihovim prihodima, došli su pod izravnu tuđinsku upravu, upravu bečkoga dvora. Ozaljski kulturni krug Zrinskih i Frankopana nestao je prije nego što je uspio potaknuti i proširiti hrvatsku pisanu riječ među stanovništvom. Banska stolica ostala je upražnjena sve do 1680 godine, kada je na nju postavljen Nikola Erdeljić (Erdody), hrvatski velikaš mađarskog podrijetla.





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju