Graditeljska škola Čakovec

Trud i napor nas, deset članica scenske skupine GŠC-a, ove je godine višestruko nagrađen.  Raznih smo generacija  (prvi, drugi i četvrti razred), što znači – neke s više, neke s manje iskustva na sceni, a za neke sve je ovo bio početak jer još nisu ni recitirale ni glumile.

Premda smo odradile i neke manje zahtjevne zadatke tijekom godine, uglavnom smo se orijentirale na nastup u sklopu LiDraNa. Većina nas je putnica pa nam je bilo teško naći vrijeme za sastanke i vježbe, no ipak smo uspjele. Scenskom igrom  Jentonovski zvon (Proščenje v Mihaljevci), koju je, na osnovi vlastitoga teksta, režirala i koreografirala naša voditeljica  prof. Emilija Kovač, bile smo ocijenjene kao najbolje na Županijskom natjecanju u Čakovcu, a zatim je uslijedio poziv na Državnu smotru u Šibenik.

Ovogodišnju ekipu lidranovaca iz Međimurske županije u srednjoškolskoj kategoriji činili su: Dino Vlahek, literarni radovi (pjesma Eko), Gimnazija Čakovec, voditelj prof. Ivan Pranjić;  Nina Strahija, samostalni scenski nastupi (Dragutin Domjanić, Bele rože), SŠ Prelog, voditelj prof. Marijan Lazar; scenska skupina Graditeljske škole Čakovec (Rebeka Posavec, Nikol Tomašić, Tanja Židov, Klaudija Pokos, Katarina Farkaš, Monika Horvat, Timotea Turk, Maja Marija Lešnjak, Simona Novak, Ivana Topolnjak), skupni scenski nastupi (scenska igra Jentonovski zvon: Proščenje v Mihaljevci), voditeljica prof. Emilija Kovač.

Smotra LiDraNo 2010. u Šibeniku (27.- 29. 3., Solaris) bio je izuzetno iskustvo za sve nas. Družili smo se kao da smo iz iste škole i držali fige jedni drugima. Premda LiDraNo na državnoj razini nije natjecanje, svakome je važno da svoj rad predstavi najbolje što može. Imamo prilike vidjeti kako najbolji u drugim sredinama rade to što zanima i nas, naučiti nešto od njih, a naročito iz instruktivnih komentara stručnih povjerenstava.

Ove godine skupne scenske nastupe komentirale su Kruna Tarle, redateljica i umjetnička pedagoginja, te Stephanie Jamnicky, redateljica (kazališna i radijska). Slušajući njihove osvrte na izvedbe drugih skupina, bilo nam je jasno da su program pratile koncentrirano, ozbiljno i stručno pa smo i strepile od njihova suda i radovale mu se. Kad su riječi konačno pale, bile smo ponosne. Rekle su da smo bile posebne, dobro uvježbane i harmonične, nismo tijekom cijele izvedbe gubile ritam… Budući da smo izvodile kajkavski tekst, publika nas, nažalost, uglavnom nije razumjela, ali to nama nije važno.

U nešto malo slobodnog vremena optrčali smo Šibenik, znameniti Krešimirov grad i sjedište hrvatskih kraljeva, jer neki od nas još nisu imali priliku suočiti se s njegovim znamenitostima. Velebna Dalmatinčeva Katedrala, nedavno potpuno uređena, bljesnula je pred nama osunčana i u ozračju Cvjetnice. Grad je s tri strana okružen tvrđavama (Sv. Mihovil, Sv. Nikola, Sv. Ivan, Šubićevac), a s četvrte je otvoren moru. Za dugo sjećanje na ovaj događaj pobrinuo se naš snimatelj Matija Pekić, koji je, sa svojom mentoricom profesorico Ljiljanom Ille, snimao što god je stigao. Očekujemo film.

Ovo što smo doživjeli, putovanje koje smo zavrijedili svojim radom, najljepši je način upoznavanja ljudi i krajeva. Preporučamo svima, a što se nas tiče – naravno da ćemo se i dogodine potruditi.

Monika HORVAT

fotografije