Graditeljska škola Čakovec

Ivan Aralica (Puljani na planini Promini u Zagori, 10. rujna 1930.) je bez sumnje jedan od dominantnih hrvatskih narativnih prozaika druge polovice 20. stoljeća.

Nakon školovanja na Učiteljskoj školi (Preparandija) u Kninu 1953.godine, učiteljevao je u selima Dalmatinske zagore. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru 1961. godine te radio kao upravitelj, ravnatelj i od 1971. godine kao profesor srednjih škola u Zadru. Politički je angažiran potkraj 1960-ih i početkom 1970-ih godina u ostvarenju hrvatskog proljeća(što je praćeno političkim progonimima i socijalnom stigmatizacijom).Početkom 1990-ih uključuje se u politiku kao član Hrvatske demokratske zajednice. Godine 1993. postaje zastupnik te potpredsjednik Županijskog doma Sabora, što ostaje sve do njegova raspuštanja 2000. Član Zakladne uprave Zaklade hrvatskog državnog zavjeta (1999.-2002.). Redovni je član HAZU-a. Član je Društva hrvatskih književnika.

Aralicu se često uspoređuje s Andrićem i Selimovićem zbog povijesne i "orijentalne" tematike. No, to su pisci koji po stilu i habitusu te kvaliteti i zastupljenosti u svjetskoj literaturi (Andrić je dobitnik Nobelove nagrade) s Aralicom imaju malo sličnosti, iako je autor o njima često govorio s dužnim štovanjem. Kao tradicionalni realistični pripovjedači, oni se razlikuju od Aralice već time što je on modernistički romanopisac. Nerijetka je zabluda svrstavanje Aralice (valjda zbog povijesne tematike većine romana-kao da Garcia Marquez nije napisao povijesni roman o Bolivaru, a Yourcenarova o renesansi i antici) u "tradicionalne pripovjedače". No, on je modernist najsličniji Josephu Conradu po meditativnoj gustoći teksta i narativnoj bujnosti (sam je Aralica među svojim uzorima naveo Hamsuna, Singera i Manna  - no to nije vidljivo iz njegovih tekstova). Koliko je sličan Conradu po gnomskoj strukturiranosti teksta, moralističkoj usmjerbi i pripovjednim prepletima - isto se tako razlikuje po središnjoj životnoj viziji; a ta nije ona ironijske maske iza koje se krije tragični nihilizam, već je vitalistički eros koji natkriljuje kršćanska nada i vjera u dostojanstvo čovjeka i naroda.

         Djela:

• "Svemu ima svoje vrijeme”, 1967.
• “Filip”, 1970.
• "Konjanik", 1971.
• “Psi u trgovištu”, 1979.
• “Put bez sna”, 1982.
• “Duše robova”, 1984.
• “Graditelj svratišta”, 1986.
• “Okvir za mržnju”, 1987.
• “Asmodejev šal”, 1988.
• “Tajna sarmatskog orla”, 1989.
• “Knjiga gorkog prijekora”, 1994.
• "Zadah ocvalog imperija”,1991.
• “Što sam rekao o Bosni”, 1995.
• “Četverored”, 1997.
• “Ambra”, 2000.
• "Fukara", 2002.
• "Svetinka", 2003.
• "Puž", 2004.
• "Sunce", 2006.
• "Runolist", 2008.

        Filmovi snimljeni prema Araličinim djelima:

• Život sa stricem 1988. režija Krsto Papić (predložak Okvir za mržnju)

• Četverored 1999. režija Jakov Serdar (istoimeni predložak)

• Konjanik 2003. režija Branko Ivanda (scenarist)

Fotografije